San o odmoru Miramar
Ovdje je uvijek bilo lijepo, to bi se moglo uzeti zdravo za gotovo. Zato je oduvijek bio lagan i lijep zadatak pronaći prave riječi za opisati blago koje se danas predstavlja kao naša Villa Neptun, ali na prijelazu stoljeća bila je to Villa Meyne, koju su na počecima opatijskog turizma gosti opisali riječima:
"Najljepši položaj uz more. Prekrasan pogled. Velike sobe i saloni. Vlastito kupalište.
Sjenovita vrtna sjedala i najveća moguća čistoća u kući (...)."
U tom se pogledu nije puno promijenilo, samo se pitanje čistoće možda više ne komunicira baš tako eksplicitno. Duh tog vremena i načina života njeguju se i dalje s najvećom pažnjom u Miramaru pa se pažljivim osluškivanjem i uživanjem svim čulima još uvijek može osjetiti ljepota prošlih vremena: u potpunoj otvorenosti i srdačnosti, u veseloj nebrizi, u opuštanju čovjek zaboravlja na brige i užurbanost svakodnevice te se potpuno prepušta sebi, svojim snovima, uživajući u Ovdje i Sada.
U vrijeme kad se Abbazia razvila u austrougarsko lječilište, tu se okupljala praktički cijela monarhija, a plemstvo iz drugih zemalja također je dolazilo u lječilište na rivijeri. Gradska je infrastruktura bila vrhunska, tu su bili tramvaj, kavane, luksuzni hoteli s električnom energijom i vrućim kupkama; čak je i svježe Sacher torte bilo svaki dan. U nekom su trenutku neki od imućnijih gostiju pomislili: „Zašto ne bismo sami sagradili vlastitu kuću na Jadranskom moru?“ Tako je to učinio i neki gospodin Meyne iz današnjeg Gradišća, koji je dao sagraditi vilu Neptun između 1890. i 1897. godine, ondašnju Villu Meyne. Dok je gradnjom upravljao arhitektonski ured Carlo Conighi iz Rijeke, osnovni planovi za vilu bili su od austrougarskog arhitekta Adolfa Tichyja, koji u svojoj kratkoj kreativnoj fazi nije bio jedan od najpoznatijih arhitekata na kvarnerskoj obali, ali je izgradnjom reprezentativne zgrada za "Čitalački klub u Abbaziji" stvorio važno djelo koje i danas krasi Opatiju(danas Villa Operetta u starom gradu, Ulica Svetog Florijana 1;).
Vjeruje se da je Vila Meyne odmah po izgradnji korištena kao gostinjska kuća; mnogi su vlasnici to činili: dio je bio privatni, ostalo se iznajmljivalo gostima. Uskoro je grofica Laura Henckel von Donnersmark kupila vilu koja je 1908. godine postala vlasništvo barunice Horvath i obitelji Migl. Potonji su svoju kuću preimenovali u današnji naziv: Villa Neptun. U to je doba zgrada također dobila sličnost s dvorcem Miramare u Trstu i postala je popularan motiv na brojnim razglednicama. Do 1945. godine Villa Neptun nije izgubila mnogo od svog veličanstvenog izgleda, ali 1950-ih izgled se u skladu s modom tog vremena sveo na jednostavne oblike, bez raskoši ukrasa kao što je bilo u prošlosti.
Uspavana ljepotica u Miramaru
Kao u bajci, poput poljupca uspavanoj princezi, tako je austrijski hotelijer Dr. Wilfried Holleis Villu Neptun vratio u život i prvotni izgled. Nakon dvogodišnje izgradnje, u villu Neptun se smjestio restoran, bar, vinski podrum, sobe uz samo more i lukszuzni suitovi. Četiri nove vile za goste izgrađene su i grupirane u hotelskom vrtu oko unutarnjeg dvorišta s fontanom Kamelija i Europskim vratima mira i otvorene su 2004. godine za goste.
Wo das Flair vergangener Zeiten sanft über das Meer streicht. Hat sich die Weite zur Ewigkeit gedehnt.
